Srbin iz Niša, pripadnik JNA, podoficir. Hrvatske snage su ga zarobile u Nos Kaliku ispod Miljevaćkog platoa. 1.1.1992. godine. Bio je prvo u zatvoru „Kuline“, kod Šibenika, odakle je prebacivan u različite zatočeničke objekte. Dana 10.3.1992. godine prebačen je u „Loru“.
„[…] stavljali su mi na uši “minđuše”od žice na koje žice su mi onda spajali struju na 220 volti. Bilo јe svakakvog maltretiranja, а između ostalog i sječenja prstiju. То što se događalo zbivalo se u bloku С zatvora. Spajali su me na induktorski telefon na 115 volti što је milina u usporedbi sa onih 220 volti. […]
[…] Sto se tiče mene i mojih vojnika mi smo bili odmah evidentirani od МСК nakon zarobljavanja na bojištu. Kada me pitate jesam li vidio jesu li i druge osobe maltretirali kao mene mogu reći da sam u pravilu biо tučen kada sam fizički biо sam odvojen od drugih ali mogu potvrditi da sam čuo krike i vriske drugih osoba. U jednoj prigodi vidio sam jednog čovjeka kada su me bili izvodili na strijeljanje, а kojega su iz pištolja ustrijelili u glavu […]
[…] Radilo se о zasjecanju prstiju do kosti. Ја imam kao sto vidite ožiljak na kažiprstu lijeve ruke. Jedan me је držao dok me је drugi zasjecao do kosti, а kada bi došao do kosti rekao bi sutra ćemo ti osjeći prst. […] Mogu reći da sam imao prijelom sedam rebara i to četiri desno i tri s lijeve strane. Imao sam dvadeset fraktura na glavi, а također i povredu lijevog oka. […]
[…] Inače kod razmjene u Kerestincu ja sam prethodno prošao boravak u zatvorskoj bolnici u Šimunskoj u zatvoru upravo zbog ozljeda koji sam zadobio u Lori. Imajte u vidu da sam prigodom zarobljavanja imao 97kg, a prigodom razmjene svega 44kg. […]
[…] Kada me pitate za neku osudu koja je uslijedila protiv mene mogu reći kako je uistinu 1992. u Zagrebu protiv mene donesena presuda zbog više kaznenih djela. Ne znam točno o kojim djelima se radi no u svakom slučaju u pitanju je ugrožavanje suvereniteta RH. Bilo je to jedno vrlo kratko suđenje od nekih 45 minuta. Izrečena mi je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 22 godine. Presudu sam primio ali protiv te presude nisam mogao pisati žalbu jer su mi prsti bili polomljeni. Imao sam branitelja po službenoj dužnosti sa kojim nisam ni kontaktirao. Na slobodu sam izašao povodom razmjene zatvorenika […]“
(Iz zapisnika sa suđenja Tomislavu Duiću i drugima od 24.10.2005. godine)
Razmenjen je posle dva meseca zatočenja, u Krasincu, u maju 1992. godine.
