Amir Ovčina
Bosanski Muslimani iz Bileće. Uhapšen je 10.6.1992. godine i odveden u SJB, pa u Đački dom. Po dolasku je odmah pretučen. Od poslednica batinjanja mu je puklo slepo crevo i prebačen je u bolnicu. Dana 4.7.1992. godine je ponovo uhapšen i vraćen u Đački dom. Oslobođen je krajem 1992. godine.
Sajto Bajramović
Bosanski Musliman iz Bileće. Uhapšen je i odveden u Đački U ćeliju gde je držan je jednom prilikom ubačena dimna bomba. Bajramović je narednih nekoliko dana mokrio krv i imao napade. Takođe je bio priključen na struju i udaran elektro šokovima. Oslobođen je u novembru 1992. godine.
Arif Avdić
Bosanski Musliman iz Bileće. Uhapšen je i odveden u Đački dom u junu 1992. godine. Tamo je tučen i izlagan elektro-šokovima. Početkom oktorba, svi zatočenici su dobili upitinik koji je sastavila bilećka policija u kome su bili prinuđeni da potpišu da dobrovoljno napuštaju opštinu i da se izjasne gde žele da odu. Avdić je odbio da potpiše i rekao da želi da ostane u Bileći. Ubrzo nakon toga, izveden je iz zatočeničkog objekta i tučen dok nije promenio svoj stav. Ubijen je neutvrđenog datuma 1992. godine. Njegovi posmrtni ostaci su identifikovani DNK analizom. Porodica ih je sahranila..
Smajo Murguz
Izjava data Tužailaštvu MKTJ 18. i 19.9.1998. godine.
Bosanski Musliman iz Prijevora, direktor prodaje u fabrici tekstila „Bilećanka“. Dok je pokušavao da sa porodicom pobegne u Crnu Goru 4.7.1992. godine, uhapšen je i odveden u SJB Bileća, a zatim u Đački dom.
„
***
[…] novopridošle zatvorenika su po pravilu tukli prvog dana u zatvoru. Rekli su mi da očekujem batinjanje. U otprilike 6:00 sati navele prvog dan apolicajac Neđo Delić odveo je Amira Ovčinu. Čuo sam Amira kako vrišti od batina. Kad se vraio u sobu vidio sam tragove čizama svuda po Amirovoj bijeloj majici.
***
Nakon posjete Crvenog krsta do batinjanja je dolazilo gotovo svakodnevno. Oni ljudi koji su bili premlaćeni prije premješteni su u bolnicu tako da ih se nije moglo vidjeti za vrijeme posjete. U prosjeku su uzvodili pet zatovrenika dnevno na batinjanje.
***
Batinjanje je po pravilo počinjalo prozivanjem određenog zatvorenika. Čim bi izašao iz sobve započinjalo je batinjanje.Zatvorenika bi odveli do ulaza u zatvor gdje je bio hodnik i nekadašnji restoran. Tamo bi ga najviše tukli, prije nego bi ga vratili u sobu. Batinjanje se obično sastojalo od udaraca šakama i nogama.
***
Idućeg dana je došao Neđo Kuljić i naredio da izađem. Morao sam da idem s njim do restorana. Na sredini poda je bila crna kutija sa drškom i dva kabla od otprilike dva metra dužine. S kraja kablove su virile žice. […] Naredio mi je da čučnem i onda mi je omotao žicu oko jednog prsta na svakoj ruci. Naredio mi je da držim ruke razdvojene. Rekao mi je da će me zaklati ukoliko ne budem držao ruke razdvojene. Onda je okrenuo ručku. Doživeo sam strahovit udar koji me je bacio na leđa. Izgubio sam svijest. Polio me vodom da me osvijesti i to ponovio još dvaput. Svaki put bih od veoma bolnog strujnog udara izgubio svijest. Svaki put bi me polio vodom da me osvijesti.
Kad me vratio u sobu, rekao mi je da će mi idući put zguliti kožu s tijela. Takoše mi je rekao da je htio da me zakolje, ali da su mu nareidli da to ne čini. Te sam noći imao užasne bolove i grčeve u mišićima.
Znam da je najmanje deset drugih zatovenika bilo podvrgnuto ovim električnim šokovima. Osim Kuljića, još su ih upotrebljavali Ilić i Denda. Nakon ovog mučenja, imao sam veoma bolne napade bubrega.
Nakon nekoliko dana su izvedeni Arif Avdić i Salko Avdić i podvrnuti istom mučenju. Dok su bili vani, čuo sam ih kako vrište. Nisu se vratili i mislili smo da su sigurno ubijeni. Nakon otprilike jedan i po sat, Kuljić i Mišo Ilić su me izveli iz sobe. Kuljić mi je pokazao svoju desnu ruku koja je bila sva krvava. Rekao mi je da se posjekao dok se brijao: odveli su me u jednu prostoriju gdje sam vidio Arifa i Salka kako leže na podu bez svijesti.
***
Tog istog dana je Mišo Ilić je ponovo napao Salku. Tukli su ga u trpezariji i to kundakom puške. Ilić mu je i prijetio i stavio pištolj u usta. To je bilo zato što je razgovarao s delegacijom [MKCK].
Nakon nekoliko dana, otprilike u 11:00 sati naveče, spavao sam u velikoj sobi. Čuo sam otvaranje vrata i pištavi zvuk. Jedan od zatvorenika je počeo vikati: „Otrov.“ U isto vrijeme sam čuo pucnjeve i neko je vikao vani da su to Beli orlovi. […] nekoliko kanistera suzavca i zagušljivca su ubačeni u hodnik i u tri sobe. […] Policajci su vikali: „Prokleti Turci, zaklačemo vas.“ Pucali su u zrak iz oružja. Svi smo soptali i gušili se. Od toga smo svi povraćali i oči su nam bile užasno nadražene.
***
Kad se ovo zbilo, Sajto Bajramović je bio veoma bolestan. Mokrio je krv i imao je napade. On je bio iz grupe ljudi koje je Duka napao i doveo u naš zatvor. Molili smo stražare da mu se pruži medicinska pomoć, ali ga oni nisu mogli iznijeti nakon što su tako hermetički zatvorili zgradu. Prošla je još jedna sedmica prije nego što su provalili metalna vrata.
***
“
Oslobođen je 5.10.1992. godine. Sa porodicom je otišao u Crnu Goru.
