Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeda javnost na godišnjicu zločina  počinjenih 1992. i 1993. godine na lokalitetu Kazani, podno Trebevida, na području Starog Grada Sarajeva.

Iako je prošlo 28 godina od monstruoznih zločina na Kazanima, još uvijek svjedočimo da zločini koje su  počinili pripadnici 10. brdske brigade Armije RBiH pod komandom Mušana Topalovida Cace, i danas dijele  javnost. Za jedne je Topalovid zločinac, za druge heroj, a za neke pak i jedno i drugo.

UDIK je 2014. godine prvi put obilježio godišnjicu ubistava žrtava na Kazanima. Samim tim, UDIK je postao prva nevladina organizacija koja je organizovala javno sjedanje na ove događaje. Sljedede je godine  ponovo na isti način ispred sarajevske katedrale obilježena godišnjica, a ved je 2016. objavljena publikacija „Ratni zločini na Kazanima – presude“. Tokom naredne tri godine, UDIK je tražio od Grada  Sarajeva izgradnju spomenika žrtvama na lokalitetu Kazani, ali i u centru Sarajeva. Takođe, traženo je uklanjanje spomen-ploče posvedene Mušanu Topalovidu Caci, a koja se nalazi na zidu Osnovne škole  “Edhem Mulabdid”u sarajevskom naselju Bistrik.

Prošle godine je UDIK-ova ideja dobila podršku pojedinaca i organizacija civilnog društva, pa je tako  organizovana zajednička komemoracija ispred Vječne vatre. I tada je zatraženo da spomenik ovim  žrtvama mora biti na Kazanima, ali i u centru Sarajeva, jer su ubijeni bili građani tog grada. Iste godine, a  zbog vedeg interesovanja javnosti, objavljeno je drugo izdanje knjige o Kazanima. Na taj način je učinjeno  sve da se što više građana upozna sa stravičnim zločinima, da se zadobije njihova podrška, ali i ohrabri Gradsko vijede Grada Sarajeva da donese odluku o podizanju spomenika.

Grad Sarajevo je 2021. godine raspisao poziv za idejno rješenje spomenika na Kazanima. Nakon nekog  vremena isti je poništen. Sa spomen-kompleksa prešlo se na ideju o spomen-obilježju. Kao epilog je  usvojena odluka o spomen-ploči. UDIK je podržao tu ideju, ali se sa aktuelnom gradonačelnicom nije  složio oko teksta i broja žrtava koji bi trebao biti uklesan na ploču.

Broj žrtava nije konačan. On je vedi od onog koji je predstavljen u Nacrtu, a sada Prijedlogu odluke.  Takođe, iz poštovanja prema žrtvama, mora se navesti ko je ubijao te građane tokom 1992. i 1993.  godine. To nije samo političko, nego i etičko pitanje.

Prijedlog odluke spomen-obilježja Kazani sa predloženim tekstom i brojem žrtava je sramotan i  nedostajan istih. Iz tog razloga, sporni tekst i broj žrtava u svojoj osnovi ne bi trebao dobiti ničiju podršku,  a ponajmanje Grada Sarajeva.

Kazani bi trebalo da predstavljaju borbu glavnog grada Bosne i Hercegovine za istinu, za njegovu  multikulturnu, multikonfesionalnu i antifašističku prošlost i bududnost. Na tom putu Sarajevo bira stranu  dobra ili zla. Na taj de se način distancirati ili ne, od zločina počinjenih i u ime svojih građana.