Izvor: pakrackilist.hr

U organizaciji Udruge logoraša srpskog koncentracijskog logora „Bučje“ i Grada Pakraca te pod pokroviteljstvom Ministarstva branitelja, komemorativnim skupom pored kapele sv. Antuna na Bučju, 16. siječnja je obilježena 31. godišnjica razmjene zatočenika zloglasnog srbočetničkog logora Bučje.

Kako to i priliči, u nazočnosti preživjelih stradalnika i obitelji nestalih zatočenika paljenjem lampiona i odavanjem počasti svih ovih godina od zaborava se čuva četnički zločin nad više od tristo zarobljenika od kojih je sudbina dvadeset i četvero i dalje nepoznata.

Ne odveć opširno, naprotiv, vrlo sažeto i emotivno su se u ime organizatora te u ime preživjelih logoraša obratili Josip Cah, predsjednik Udruge logoraša srpskog koncentracijskog logora „Bučje“ te Zlata Kranjčić, jedna od trinaest žena zatvorenih na Bučju. Kranjčić je traumatična svjedočanstva donijela iz hladne, minijaturne prostorije veličine četiri kvadrata, dostatne jedva za disanje opisujući potanko logoraške patnje s početka rata te mučni odnos četničkih poslušnika prema običnim ljudima.

Raduje me što će se snimati film o logoru Bučje, da se takve strahote ne zaborave“, završila je Kranjčić odredivši nehotično temu sljedećih govornika, koji su u svome istupu potvrdili dovršetak rečenog filma, koji bi svjetlo dana trebao ugledati do kraja tekuće godine.

Prije toga, u ime obitelji nestalih zatvorenika i logoraša obratila se Ivana Rihtar. Trideset i jedna protekla godina ovoj ženi, razumljivo, nije bila dovoljna da zatomi ogromnu gorčinu i tugu iščitanu iz već tradicionalnog pisma ocu Bohumilu Dostalu, jednom od nestalih branitelja za kojima se još uvijek traga. Odaslana potresna poruka o čežnji za očevim zagrljajem probudila je emociju i kod Ivana Turudića, predsjednika Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora koji je osim potvrde o dovršetku ranije spomenutog dokumentarnog filma o logoru Bučje, govorio i o vrijednostima i žrtvi u stvaranju Domovine.

„Vrijedila je svaka žrtva, pa i ova ovdje, ma koliko teška bila. Ovo mjesto natopljeno je krvlju i suzama, a sve kako bi današnje generacije živjele u miru i slobodi i imale pravo izbora. Danas iskazujemo pijetet svima koji nisu dočekali dan rođenja Hrvatske. Prisjetiti se njih, pokloniti se i u tišini se pomoliti naša je dužnost. Život ide dalje. Moramo se prisjećati, ali i čuvati Domovinu i žrtvu tih logoraša“, poručio je predsjednik Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.

„Malo je preostalo riječi nakon ovih svjedočanstava iznesenih od mojih prethodnika. Želim se samo nadati da će snažne poruke doprijeti do onih koji nešto znaju o strahotama kojih se danas prisjećamo. Također, i do onih koji znaju ponešto o posmrtnim ostacima dr. Ivana Šretera, Bohumila Dostala i ostala 22 branitelja čije obitelji tako malo traže – tek da imaju mjesto gdje će zapaliti svijeću i živjeti s uspomenama jer su one sve što im je preostalo. Izrečena istina i polučeni rezultat donijeli bi konačan mir svima koji dugi niz godina iščekuju vijest o svojim najmilijima“, rekla je županica i potvrdila da će Hrvatska nastaviti tražiti svoje nestale i neće odustati dok se ne pronađu ostaci i posljednjeg nestalog branitelja iz Domovinskog rata.

Slično je poručio i državni tajnik Špiro Janović, izaslanik predsjednika Vlade RH i Ministarstva hrvatskih branitelja. Osim očekivanih poruka pijeteta i podrške, Janović je kazao da je Ministarstvo hrvatskih branitelja u potrazi za dr. Ivanom Šreterom istražilo čak 52 potencijalne lokacije: „Tražili smo ga i tražit ćemo ga ako treba na 502 lokacije, jednako kao i Ivaninog oca Bohumila Dostala i preko 1800 preostalih hrvatskih branitelja za kojima se još traga.“

U svojstvu izaslanice predsjednika Sabora RH, saborske zastupnice i pakračke gradonačelnice obratila se Anamarija Blažević, rekavši pritom da na današnji dan želi istupiti kao unuka jednog od 24 nestala branitelja s kojim je provela djetinjstvo. Poslavši poruku o odličnoj suradnji s Upravom za zatočene pri Ministarstvu hrvatskih branitelja te neupitnosti nastavka potrage za nestalima,  Blažević je među ostalim poručila:

„Nadam se uskoro spomenutom filmu pa i knjizi koje će ostati generacijama iza nas. Mladima treba prenijeti poruku o zajedništvu iz 1991. godine jer nam zajedništvo danas strašno nedostaje. Zbog svih hrvatskih branitelja, zbog svih civilnih branitelja i zbog svih vas ovdje,  pakračko-lipičko ratište mora biti ubilježeno kao jedno od najvažnijih ratišta na karti iz Domovinskog rata. Dužni smo komemorirati i to ćemo i ubuduće činiti“, poručila je Blažević.

Komemoraciju na Bučju pucanjem iz topa uveličali su članovi Gradske straže Požega kao i maratonci „Glasnici istine“, predvođeni Duškom Štrbcem, koji su istrčali „10. Memorijalnu utrku Logor Bučje 2023.“. Nakon komemoracije molitvu je poveo pakrački župnik, vlč. Jozo Zorić.

Ranije, počast stradalima i nestalima na mjestu logora Bučje iskazana je polaganjem vijenaca i paljenjem lampiona, a osim već spomenutih uzvanika organizirano su to, među ostalim, činili i sljedeći: u ime predsjednika RH Bučje je pohodio brigadir Miro Valentić, bila je tu i Martina Vlašić Iljkić, saborska zastupnica, Vinko Kasana, gradonačelnik Lipika, Jasna Jug, predsjednica Udruge „Hrvatski Feniks“, brojni predstavnici Udruga civilnih invalida i stradalnika DR PSŽ, predstavnici Udruge logoraša Sisačko-moslavačke i Vukovarsko-srijemske županije, načelnik PU PSŽ Željko Grgić i PP Pakrac Robert Hrastić, izaslanstvo koordinacija Udruga proisteklih iz DR PSŽ predvođeno Krešimirom Pavelićem, umirovljenim brigadirom HV kao i brojni predstavnici braniteljskih udruga iz naše i okolnih županija.