Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća u dubrovačkom naselju Nova Mokošica u četvrtak je odana počast za devetero ubijenih ispred skloništa u topničkom napadu srpsko-crnogorskog agresora 7. listopada 1991.
Sedam od devet ubijenih su mlađe osobe, starosti između 17 i 20 godina. Poginuli su Denis Ćimić, Vladimirka Dopsai, Milenko Kulaš, Miho Liban, Nikola Liban, Alen Vasiljević, Joško Vuković, Jozo Brajović i Ivo Maškarić.
Dubrovački gradonačelnik Mato Franković istaknuo je tom prilikom kako je ključno sjećati se žrtava kako se tako nešto više nikad ne bi ponovilo, ali i kako bi se mlađim generacijama prenijela istina o Domovinskom ratu i žrtvi grada Dubrovnika za slobodu.
„Sve što danas imamo i jesmo dobili smo zahvaljujući brojnim žrtvama. Uvijek se posebno sjećam dubrovačke djece, naših anđela, i to je najveća žrtva koju je Dubrovnik podnio, ali i svih drugih koji su stradali. Svima njima i njihovim obiteljima odajemo duboko suosjećanje“, rekao je Franković.
Upozorio je kako iz Trebinja i dalje stižu iskrivljene informacije, budući da su 1. listopada, na dan početka srpsko-crnogorske agresije na Dubrovnik, u tom gradu obilježavali svoje žrtve obrane Trebinja.
„To je mjesto koje se nije niti napadalo. Takav pokušaj je nevjerojatan. S druge strane ohrabruju snažne poruke crnogorskog ministra vanjskih poslova, koji je sebe usporedio s njemačkim dužnosnicima koji su nakon Drugog svjetskog rata kleknuli i ispričali. Potrebno je ispričati se kako bismo mogli nastaviti surađivati u demokratskom duhu“, izjavio je Franković.
Dodao je kako je ratne strahote nemoguće zaboraviti, ali treba nastaviti dalje vodeći se riječima generala Nojka Marinovića da je pamćenje alat, a mržnja golemi teret.
Franković je podsjetio kako za ovaj zločin nitko nikad nije odgovarao.
„Izvršena je agresija u stambenoj zoni, daleko od prve linije. Branitelji su bili na prvoj liniji, a koga je ovdje napadao srpsko-crnogorski agresor? Tko im je ovdje bio kriv? Kriva im je bila želja za Velikom Srbijom i tzv. Srpskim svetom, kako to sad zovu. To je bio cilj tada, kao i danas“, poručio je Franković.
Grad Dubrovnik je u povodu 30. obljetnice obnovio prostor spomen obilježja u Mokošici. Postojeća ploča s imenima ubijenih dodatno je uokvirena kamenim pločama, uz simbole križa i hrvatskog pletera te uklesanom vizurom udara granate s tragovima gelera, točno na mjestu gdje je pala granata koja je usmrtila mlade ljude.
Nakon obilježavanja služena je i Sveta misa zadušnica.
