Hrvati iz Škabrnje, penzioneri. Zbog posledica moždanog udara Mate je bio u invalidskim kolicima i tokom napada na Škabrnju nije mogao da napusti selo. Ostao je u porodičnoj kući sa ženom Josipom, koja je brinula o njemu. Ubijeni su iz vatrenog oružja 11.3.1992. godine. Njihovi posmrtni ostaci su ekshumirani 5.6.1996. godine u blizini osnovne škole u Škrabnji, identifikovani i predati porodici.
Marija Bilaver i Kata Perica
Hrvatice iz Škabrnje. Početkom 1992. godine dolazile su kod Mate i Josipe Brkić u kuću da prespavaju zajedno sa Anicom i Evom Pavičić. Ubijene su iz vatrenog oružja 11.3.1992. godine. Njiovi posmrtni ostaci su ekshumirani 5.6.1996. godine u blizini osnovne škole u Škrabnji, identifikovani i predati porodici.
Boško Brkić
Izjava data Pretresnom veću MKTJ u predmetu „Martić“ 19. i 20.3.2002. godine.
Hrvat iz Škabrnje, zemljoradnik. Tokom napada JNA na Škabrnju, 18.11.1991. godine, krio se u obližnjem šumarku da bi kada je pao mrak otišao do svoje kuće po stvari, a zatim u kamenolomom koji se nalazio u šumi u blizini sela. Odatle je sa grupom meštana otišao u Prkos.
„
[…] Moji roditelji, Mate i Josipa Brkić, ostali su u našoj kući u selu nakon našeg odlaska. Moj je otac doživeo moždani udar pa je bio u invalidskim kolicima i nije mogao otići s nama. Moja je majka ostala da ga njeguje. […] Prvi put sam se vratio u Škabrnju kasno jedne noći, oko jedan sat ujutru, 10-15 dana nakon napada, negde u prvoj polovini prosinca. Kada sam stigao do svoje kuće, shvatio sam da je glavna kuća spaljena a da moji roditelji borave u staroj kući pokraj glavne kuće koju smo zvali „crna kuhinja“. […] Roditelji su mi rekli da im četnici svakodnevno svraćaju u kuću i prijete da će i ubiti, dok se druga grupa četnika pretvara da ih tobože štiti; roditelji su mi reli da je to za četnike nekakva igra. […] Dok su moji roditelji još bili živeli u selu, četiri su žene dolazila noću u kuću mojih roditelja. To su bile Kata Perica, Marija Bilaver, Anica Pavičić, Eva Pavičić. Navečer 11. ožujka 1992. Anica i Eva Pavičić došle su u kuću mojih roditelja i našle ostale mrtve na podu. Odmah su pobjegle iz Škabrnje i došle u Prkos gdje su mi ispričale šta se dogodilo. Rekle su mi da je moj otac ustrijeljen u potiljak i da je pao ničice iz kolica na pod. Moja je majka imala rupu od metka u potiljku i jednu na grudnom košu, a svih četvoro su potrbuške ležali mrtvi na podu. […]
“
U napadu JNA na Škabrnju izgubio je osam članova porodice.
