Hrvat iz sela Belajske Poljice. Tokom proboja JNA iz kasarne Logorište prema selu Milići, 4. 11. 1991. godine, pripadnici JNA i srpski rezervisti su, prolazeći kroz Belajske Poljice, pucali na njegovu kuću, u kojoj se nalazio sa suprugom Dorkom. Ona je pobegla a Juraj je ostao. Uveče, kada se pucnjava stišala, vratila se kući i našla Juraja mrtvog u hodniku kuće, sa rupom od metka u blizini oka. Sutradan su vojnici JNA ponovo pucali na kuću i staju, tako da je izgorela kuća i telo Juraja Krajačića.
Dorka Krajačić
Svedočila je pred Okružnim sudom u Karlovcu, u predmetu „Boro Ercegovac“ u prvoj polovini 1992. godine.
Hrvatica iz Belajskih Poljica. Ujutru, 4. 11. 1991. godine nalazila se u kući sa suprugom Jurajem kada su vojnici u SMB i u crnim uniformama počeli pucati iz pušaka po njihovoj kući. Ona je pobegla iz kuće i sakrila se iza blokova u blizini kuće. Vratila se uveče oko 23 časova i našla supruga mrtvog:
„[…] izjutra 3.11.1991. nalazila se u kući sa svojim suprugom kada je primjetila dolazak triju tenkova na 500m od svoje kuće na kojima su bili vojnici u SMB uniformama i u crnoj uniformi. Počeli su pucati iz puške po kući iako im iz te kuće nije prijatila nikakva opasnost jer su se u njoj nalazili kako je već rečeno Dorka r. 1929. g. i njezin suprug. One je uspjela pobjeći iza nekih blokova gdje se nalazila sve do 23 sata a kada su tenkovi otišli i pucnjava se donekle stišala, primakla se kući gdje je našla svog supruga mrtvog na hodinku kuće i imao je jednu rupu u blizini oka. Nakon što je prenoćila u toj kući ujutro je ponovo počeli pucati pa je pobjegla iza svog sjenika a tada su neprijateljski vojnici ponovo počeli pucati po njezinoj kući i gospodarskim zgradama tako da je izgorio i sjenik i kuća a i leš supruga koji se tu u kući i dalje nalazio. Čula je vojnike kako galame „gorite ustaše“.[…]”