U selu Gošić u opštini Kistanje, tokom operacije „Oluja“ je ubijeno više meštana srpske nacionalnosti koji su se krili u šumi.
Ubistvo Dušana, Grozde, Marije, Milke, Kose, Save i Vasilja Boraka
Jedan deo meštana sela Gošić u opštini Kistanje se od početka operacije „Oluja“ krio u obližnjoj šumi. Oko četiri sata popodne 27. 8. 1995. godine, u Gošić je u belom civilnom autu i kamionetu sa plavom ciradom došao nepoznat broj osoba u maskirnim uniformama. Tom prilikom iz vatrenog oružja su ubijeni stariji meštani srpske nacionalnosti, među kojima su Dušan, Grozda, Marija, Milka, Kosa, Sava i Vasilj Borak. Njihova tela su pronađena 28. 8. 1995. godine, u zaseoku Donji Borak u Gošiću, a zatim pokopana na gradskom groblju u Kninu. Godine 2001. njihovi posmrtni ostaci su ekshumirani, identifikovani i predati porodicama.
Bogdan Dobrić
Svedočio je pred MKTJ u predmetu „Gotovina i drugi“, 7. 9. 2003. godine.
Srbin iz sela Dobropoljci u opštini Lišane Ostrovičke, poljoprivrednik. Dana 4. 8. 1995. godine, početkom operacije „Oluja“, njegova oba sina, pripadnici VSRK, su otišli iz sela, dok je on ostao kako bi čuvao stoku. Od početka avgusta 1995. godine se krio u šumi mesec i po dana, sa komšijama iz susednog sela Gošić: Dušanom, Grozdom, Marijom, Milkom, Savom i Vasiljom Borakom. Dana 27. 8. 1995. godine je prvo video vojnike HV-a koji autom odlaze u Gošiće, a zatim čuo rafalnu paljbu iz automatskog oružja.
„[…] Najpre sam otišao do kuće Milke Borak, kuća je bila zaključana. Tada sam pošao do puteljka uz njenu kuću […] Ugledao sam Dušana Boraka gdje leži licem prema zemlji ispred svoje kuće. Znajući da voli popiti pomislio sam da je pijan i da je zaspao, pa sam ga zazvao po imenu. Nije odgovorio, a kada sam prišao bliže ispred njegove glave vidio sam lokvu krvi. […] Dva ili tri metra od Dušanova tijela ugledao sam Milku Borak koja je sjedila pred stola ispred kuće. Njena lijeva ruka bila je na stolu, a glava joj je bila oslonjena o ruku […] Na nosu sam joj vidio krv. […]
[…] Tada sam se zaputio prema kući Save Boraka […] Kod kapije prednjeg dvorišta Save Boraka vidio sam tijela Save Boraka, njegove sestre Grozde Borak i njegova brata Vajkana Boraka. Grozdino tijelo je ležalo posred kapije licem okrenutim prema zemlji, iza nje je bilo tijelo Save Boraka licem okrenuo prem zemlji, dok je tijelo Vajkana Boraka bilo oslonjeno na dio kapije koji se ne otvara, a u rukama je držao drveni štap. […]
[…] Onda sam otišao do kuće Kose Borak […] Pokušao sam ući, ali kapija je bila zaključana, tada sam pogledao unutra i vidio sam tijelo Kose Borak u prednjem dvorištu njene kuće licem okrenutim prema zemlju. Oko nje je bilo puno krvi. […]
[…] Poslije toga sam se zaputio kući Mare Borak. Njeno sam tijelo zatekao u kući, sjedila je na stolici u uglu kuhinje. U jednoj je ruci imala klip kukuruza, a u drugoj je držala zrnje kukuruza. Odmah sam shvatio da je mrtva, ali nisam vidio nikakve rane. […]“
