Izjava data Tužilaštvu MKTJ 7. i 16.4.2000. godine.
Bosanski Musliman iz Bosanskog Petrovca. Od 1987. do 1991. referent u Odsjeku za TO u preduzeću „Šipad“, a onda je odlukom direktora prebačen na funkciju saobraćajnog kontrolora. Dana 1.7.1992. godine, oko 10 časova, po njega su došla trojica srpskih policajaca. Rečeno mu je da načelnik policije želi sa njim da razgovara. Odveli su ga u SJB Bosanski Petrovac. Sutradan je autobusom, u grupi od 40 Muslimana, ukrcan u autobus. Rečeno im je da idu u „Kozilu“ na rad.
„
***
Dvadeset dobro naoružanih rezervnih policajaca, mještana, posve je okružilo autobus. […] U njemu je bilo oko 40 Bošnjaka. Rečeno nam je da idemo u Kozila na rad. To je bilo područje gdje se prerađivalo drvo, 15 kilometara od Bosanskog Petrovca, nedaleko od sela Drinić.
***
U Kozila smo stigli odmah po zalasku sunca, pa sam vidio da je jedna od zgrada ograđena bodljikavom žicom. Svi smo zajedno izašli iz autobusa i stali u vrstu ispred autobusa. Tu je stajalo 20-30 naoružanih stražara. Bili su odjeveni u maskirnu uniformu. Prozvali su nas jednog po jednog i sve nas smjestili u dvije prostorije. Sljedećeg dana su određeni broj nas smjestili u jednu drugu prostoriju. Zgrada je imala šest prostorija. Tu se nalazilo oko 90-100 Bošnjaka, uključujući i 18 Bošnjaka iz Kulen Vakufa.
Sljedećeg jutra, vidio sam da je prema zgradi u kojoj smo mi bili smješteni okrenuto jedno mitraljesko gnijezdo, a prilikom izlaska iz zgrade, kad sam išao na ručak, primijetio sam da se na drugoj strani nalazi drugo mitraljesko gnjijezo, takođe okrenuto prema zgradi. Oba gnijezda su se nalazila izvan bodljikave ograde.
***
U Kozilima su bili zatočeni samo muškarci u dobi od 25-65 godina. Tu su bila dva desetogodišnja dječaka iz Sanice.
***
Tokom zatočeništva nisam zlostavljan, međutim, vidio sam kako fizički zlostavljaju druge zatočenike. Muškarce su izvodili i vidio sam ih kad bi se vratili-bili su posve modri i krvavi. Neki od muškaraca koje sam vidio i s kojima sam razgovarao bili su Midho Družić, Zijad Ramić, Šaban Spahić, Muamer Hidić, Esad Miličević, Husein Kartal, Ferizović, zvani „Beli“. […] Midhu Družića su najviše tukli. Izvodili su ga u više navrata.
Glavni počinilac tih djela bio je Milan Zorić. Drugi je bio Nine Kecman, zvani Šmrljo, a treći Radivoj Adamović.
***
Željko Branković iz Rašinovca […] je došao samo na dva dana i pretukao izvjestan broj ljudi.
***
“
Dana 21.8.1992. godine je oslobođen, a mesec dana kasnije je na konvoju autobusa napustio Bosanski Petrovac i otišao u Travnik, koji je bio pod kontrolom Armije BiH.
