Đurađ Čanak
Srbin iz sela Zrmaja u opštini Gračac. Vojnici HV-a su ga tokom akcije „čišćenja terena“ uhvatili i vezali za drvo, kako bi im priznao gde
Selo Cerovaljni se 1990. godine nalazilo u opštini Hrvatska Kostajnica u severoistočnom delu Hrvatske i imalo je oko 500 stanovnika.
Dana 12. ili 13. septembra 1991, specijalna jedinica policije SAO Krajine u Dvoru na Uni, u sadejstvu sa TO preuzela je kontrolu nad Hrvatskom Kostajnicom. Operacija je nastavljena, kako bi se zauzela ostala sela duž pravca između Kostajnice i Novske, uključujući Hrvatsku Dubicu, i sela Cerovljane i Baćin.
Krajem avgusta i početkom septembra 1991. godine većina stanovnika je napustila selo, tako da su u njemu ostali samo stariji ljudi.
Srpske snage su napadale Cerovljane i palile kuće Hrvata u dva navrata, 13. i 21.9.1991. godine. U drugom napadu je učestvovalo oko 50 naoružanih Srba, većina ih je bila u civilnoj odeći, ali ih je nekoliko bilo i u vojnim uniformama. Komandant im je bio Nikola Begović iz Babine Rijeke kod Hrvatske Kostajnice, a većina ih je bila iz Živaje, Šaša i okoline Hrvatske Dubice.
Barbara Blinje, Nikola Likić i Juraj Petrović
Hrvati iz Cerovljana. Ubijeni su tokom napada na selo 24.9.1991. godine, ispred svojih porodičnih kuća. Telo ubijenog Đure Petrovića je izgorelo kada mu je zapaljena kuća. Posmrtne ostatke Barbare Blinje je iz dvorišta njene kuće uklonio i pokopao Antun Blažević, kada se vratio u selo posle operacije „Oluja“. Posmrtni ostaci ove tri žrtve su ekshumirani 1996. godine.
Antun Lončar, Kata Lončar, Ana Lončar, Andrija Likić, Kata Blinja, Nikola Blinja, Ana Blinja, Marija Antolović, Josip Blinja, Nikola Zaočević
Hrvati iz Cerovljana. U oktobru 1991. godine, odvedeni su u zgradu Mesne zajednice na sastanak, umesto koga su tu ostali zatočeni sve do sutra ujutru, kada su odvedeni na nepoznatu lokaciju i ubijeni. Posmrtni ostaci Ane i Kate Lončar, Andrije Likića, Kate, Ane i Josipa Blinje i Marije Antolović ekshumirani su 3.4.1997. godine iz masovne grobnice „Skela“ kod Baćina. Nikola Zaočević, Antun Lončar i Nikola Blinja se i dalje vode kao nestali i njihovi posmrztni ostaci nisu pronađeni do kraja 2020. godine
Antun Blažević
Hrvat iz Cerovljana, kovač. Nakon što su srpske snage zauzele Hrvatsku Dubicu 13.8.1991. godine, ostao je u selu sa starijim meštanima. U dva navrata su u selo dolazili srpski vojnici i palili su kuće. Kada su drugi put došli, 21.9.1991. godine, naredili su Blaževiću da krene sa njima:
[…] ponovo su došli, okružili su selo i spalili još tri kuće. Oko dva sata poslijepodne, došli su u moj dio sela i odveli me s njima. Rekli su mi da gledam pravo preda se i da samo idem pravo. […]Naoružani Srbi naredili su mi da idem sa njima i rečeno mi je da kažem drugim Hrvatima da ne pucaju na njih, jer će ih uprotivnom poubijati. Kada smo došli u dio sela koji dijeli hrvatske kuće od srpskih, rekao sam Begoviću da mislim da mu više nisam potreban, i zamolio sam ga da me pusti. On je kazao da se želi sastati sa svim Hrvatima u selu i da ih ja trebam skupiti. Okupio sam sve Hrvate i doveo ih ispred kuće Nikole Blinje.[…]Rekao sam Begoviću da su svi Hrvati koji su odlučili da ostanu u selu bili stariji ljudi koji im neće ni na koji način nauditi. Zamolio sam ga da nam da garancije da nam neće nanijeti nikakvo zlo. […] Dana 24.rujna, naoružani Srbi su se ponovo vratili. Došli su između 14:00 i 15:00 sati. […]Čuo sam pucnjeve iz streljačkog oružja i ispaljivanje raketnih bacača, i vidio sam da je oštećen zvonik katoličke crkve. Navečer kad sam se vratio u selo, vidio sam mrtvo tijelo moje svekrve Barbare Blinje. Ubijena je u dvorištu njene kuće. Ležala je potrbuške, a na nogama i na leđima vidjele su joj se rupe od metaka. […]Još dve osobe ubijene su tog istog dana, Nikola Likić, Đuro Petrović. Nikola Likić ubijen je ispred svoje kuće. Đuro Petrović je ubijen u svojoj kući i tijelo mu je, kao uostalom i kuća, spaljeno. Istog dana Srbi su spalili i kuće Nikola Dragočajca, Anke Barišić i Željka Blinje. […] Kasnije sam saznao da su jednog dana u listopadu 1991. Srbi okupili sve preostale civile u mjesnom Domu kulture u selu, pod izlikom da će održati sastanak. Držali su i tamo u Domu kulture tu noć i sutradan ujutru su svi skupa odvedeni na neku nepoznatu lokaciju. […]
Dana 25.9.1991. godine napustio je selo i uputio se ka Zagrebu, gde se pridružio svojoj porodici. U Cerovljane se vratio nakon Operacije Oluja.
U popodnevnim časovima 24.9.2021. godine, naoružani Srbi su ponovo napali selo. Te noći su pronađena mrtva tela Barbare Blinje, Nikole Likića i Đure Petrovića. Istog dana, Srbi su zapalili kuće Đure Petrovića, Nikole Dragoćajca, Anke Barišić i Željka Blinje, a iz bacača raketa gađali su katoličku crkvu i oštetili zvonik. Neki od tih naoružanih Srba ukrali su automobil Antuna Blaževića.
Tokom oktobra 1991. godine, neidentifikovani naoružni Srbi su u prostorijama Mesne zajednice okupili preostale civile iz Cerovaljana, pod izgovorom da će se tu održati sastanak, posle čega su svi bili zadržavani u pritvoru. Ujutru su ih odveli na nepoznatu lokaciju, gde su ubijeni. Posmrtni ostaci Marije Antolović, Ane Blinje, Josipa Blinje, Katarine Blinje, Andrije Likića, Ane Lončar i Kate Lončar (rođene 1906. godine) su kasnije pronađeni u masovnoj grobnici u Krečanama kod Baćina, dok posmrtni ostaci Nikole Blinje, Antuna Lončara i Nikole Zaočevića nisu pronađeni do kraja 2020. godine.
Srbin iz sela Zrmaja u opštini Gračac. Vojnici HV-a su ga tokom akcije „čišćenja terena“ uhvatili i vezali za drvo, kako bi im priznao gde
Srbin iz Golubića, pripadnik seoske straže u okviru VRK. Bio je u dvorištu kuće u kojoj je živeo sa roditeljima i kuvao kafu, kada su
Srbin iz Vrbnika. Sa suprugom Veselom Damjanić, sinom Rajkom i sestrom Anđelijom 6.8.1995. godine sedeo je u dvorištu porodične kuće. Dvojica vojnika HV došla su
Srbin iz sela Kijane u opštini Gračac. U vreme napada na selo imao je 65 godina i jedan je od meštana koji nisu napustili Kijane
Srbi iz Polače. Ubijeni su u izbegličkoj koloni kod sela Kovčić, kada su vojnici HV presreli kolonu i počeli da pucaju. Nikola Dragičević je umro
Jedan deo meštana sela Gošić u opštini Kistanje se od početka operacije „Oluja“ krio u obližnjoj šumi. Oko četiri sata popodne 27.8.1995. godine, u Gošić
This website was created and maintained with the financial support of the European Union. Its contents are the sole responsibility of the RECOM Reconciliation Network and do not necessarily reflect the views of the European Union.
© Glas Žrtava