Bosanski Muslimani iz Zvornika. Uhapsili su ih pripadnici srpskih snaga u maju 1992. godine i držali ih u nekoliko zatočeničkih objekata u opštini, pre nego što su dovedeni u „Ekonomiju”. Nekoliko dana po dolasku, Bukvić je prozvan da izađe iz prostorije, a zatim su se čula dva kratka rafala.
Sat ili dva kasnije, druga grupa vojnika je ušla u prostoriju, pretukla sve zatočenike, a zatim prozvala Omerovića. Nakon što je izašao, čuli su se udarci i jauci, a zatim dva kratka rafala iz automatskog oružja.
Njhovi posmrtni ostaci su identifikovani i sahranjeni.
Jusuf Avdispahić
Izjava data Tužilaštvu MKTJ 20. i 22.10.1997. godine.
Bosanski Musliman iz Zvornika, mašinski tehničar. Pripadnici „Belih orlova“ su ga uhapsili otprilike 12.5.1992. godine i odveli ga u „Ekonomiju“.
„
***
Onda su ušla petorica ili šestorica vojnika, ne mogu ih opisati, i počela nas tući. Natjerali su me da stanem iza zid i podignem tri prsta u srpski znak. Raširli su mi noge i počeli me tući po nogama, leđima, rukama i glavi. Psovali su me cijelo vrijeme i pitali gdje sam sakrio oružje. Tukli su me gotovo pola sata.
***
Sat-dva kasnije, u sobu je ušla još jedna grupa od 4-5 vojnika. U grupi je bio i vojnik koji se zove Brko […]. Druga dvojica su bili Pufta i Savo. […] Brko je držao drveni štap i, pokazujući prema meni, rekao je: „Ti ćeš, novi, sad vidjeti kako Brko testira ljude“. Tukao me je bez prestanka oko dva sata. Prvo me tukao štapom, zatim debelim strujim kablom, zatim gumenim crijevom, i na kraju nogama. Nakon što sam od jednog smrtonosnog udarca odleteo preko sobe, Brko je, više za sebe, rekao „vidi ovog kako leti“ i dao mi nadimak „letač“. […]
***
Istog ili sljedećeg dana, Kobre su Begu Bukvića izvele pred malu zgradu i tako pretukle da smo njegove jauke čuli u sobi. Ne znam ko je od Kobra izveo Čiraka. Kad su ga doveli nazad, Bego je bio napola mrtav. Navečer su po mene došli Brko i drugi, izveli me van, stavili uz zid i počeli tući.
Dok su me tukli, jedan od Brkinih vojnika, koji je bio iz Loznice, predložio je da me „krste“. […] Znao sam da pod „krstiti“ misle ubiti. To kažem jer su neka tijela, za koja su mi naredili da ih stavim u vreće, imala rane na leđima od rafala, jer su ljude tjerali da bježe. Jedan rafal bi bio ispaljen uzduž a drugi poprijeko, tako da su se linije presjecale u obliku krsta. […]
***
Kobra je rekao: „Svi koji nisu glasali za suverenu Bosnu neka sjednu“. […] svi su zatvorenici posjedali, osim mene. Nisam mogao sjesti jer su mi noge bila tako otekle da bih pao da sam pokušao da sjednem, Kobra mi je prišao i rekao da se okrenem prema zidu. Počeo me tući rukama; tukao me po leđima i po bubrezima. Nogom me je udario u glavu. Od udarca sam udario u zid i onesvijestio se. Probudio sam se na podu u krvi i vodi.
[…] jedan vojnik je naredio Begi Bukviću da izađe. […] Nakon što je Bego izašao, čuo sam dva kratka rafala, a onda je ušao Pufta i rekao: „Golmane, izlazi“. Pufta je mene zvao golman pa sam mislio da sam sad ja na redu. Izašao sam s njim i došao do Beginog tijela. Pufta mi je dao vreću za leš sa zatvaračem. […] Stavio sam Begu u vreću. Pritom sam vidio rane na Beginim leđima. Bile su u obliku krsta. […]
Sat-dva kasnije, ušla je slijedeća grupa […] vidio sam kako tuku sve i izvode Seada. […] Nakon što su izveli Seada, čuo sam povike i udarce kao da nekog tuku štapom. Ubrzo nakon toga, čuo sam dva kratka rafala. Opet me neko zovnuo napolje, ne sjećam se više ko. Opet su mi dali vreću sa zatvaračem.
Na oko 10 metara iza male zgrade, koju sam pokazao na jednoj od slika, našao sam Seadovo tijelo.
***
“
Nakon nekoliko dana premešten je u „Ciglanu“, a zatim u logor „Batković“. Oslobođen je u januaru 1993. godine uz pomoć UN, delegacije MKCK i francuske vlade.
