Bosanski Musliman iz Donjeg Vakufa. Uhapšen je krajem maja ili početkom juna 1992. godine i odveden je u SJB, a zatim u „Đurđinu kuću“. Tamo je više puta teško pretučen. Posle nekoliko dana je prebačen u „Vrbaspromet“ odakle je oslobođen krajem leta 1992. godine.
Safet Bibić
Izjava data Tužilaštvu MKTJ 8 i 11. 6. 2001. godine.
Bosanski Musliman iz Donjeg Vakufa, vatrogasac. Nakon što su srpske snage ušle u Donji Vakuf u maju 1992. godine, sakrio se u obližnju šumu. Uhapšen je otprilike mesec dana kasnije, 7. 6. 1992. godine, i odveden u policijsku stanicu, a nekoliko dana kasnije u „Đurđinu kuću“ .
***
„Nešto kasnije Burgića i mene su prebacili u jednu kuću preko puta MUP-a. Stavili su nas u odvojene prostorije. Nisam imao pojma gdje se nalazimo. Pao sam preko nečijeg tijela, koje sam mogao osjetiti u mraku. Čuo sam kako ta osoba ječi. Nije bilo svjetla, tako da nisam mogao vidjeti. Nisam se pokretao sve dok mi ta osoba na kojoj sam ležao nije rekla da siđem sa nje. Ta osoba je plakala. Otkotrljao sam se na betonski pod. U zoru mi je postalo jasno da poznajem tu osobu iz stanice. Bio je to Salih Neretljak. Bio je tako isprebijan da sam ga jedva prepoznao. Vidio sam još jednog čovjeka u uglu, Samira Silajdžiju, koji nije bio pretučen. I tog čovjeka sam poznavao od ranije. On je bio pekar. Njih dvojica nisu bili vezani.
Prvog dana koji sam tu proveo dobio sam doručak. Zamlio sam drugu dvojicu da me odvežu kako bih mogao da jedem, ali njima to nije bilo dozvoljeno, tako da nisam jeo. Ostao sam u toj prostroji pet dana. Tu je počeo pakao. Neretljaka i mene tukli su svakog dana. Ko god bi ušao u tu sobu, tukao nas je. Vojnici, policajci, vojni policajci, tukli su nas u svako doba dana i noći. Skakali su na nas, udarali nas pesnicama, šutirali nas nogama, bilo je nevjerovatno. Služili su se policijskim palicama, cjepanicama, kundacima pušaka, svakakvim predmetima. Samira nijednom nisu tukli preda mnom, ne znam zašto. Jednom su ga odveli kako bi dao izjavu, a kada se vartio, rekao je da su ga tukli, ali ja na njemu nisam vidio nikakvih tragova batina.
***
Kao posljedicu tih batinjanja ostao sam polomljenih rebara, slomljenog kažiprsta, kao i još nekih pozljeda koje dolaze od batinanja. Čak i danas u bubrezima osjećam kako se vrijeme mijenja.“
***
Nakon pet dana je prebačen u prostorije „Vrbasprometa“, odakle je oslobođen 17. 9. 1992. godine. Odveden je u Bugojno, gde se ponovo sastao sa porodicom.