Svedočio je u predmetu Albina Terzić pred Sudom BiH 21. 4. 2011. godine.
Bosanski Srbin iz Modriče. Pripadnici HVO zarobili su ga 29. 5. 1992. godine u Modriči i potom ga zatvorili u mesto zatočenja u „Silosu“. Prebačen je na druga mesta zatočenja i na kraju doveden u „Strolit“ u Odžaku u junu 1992. godine.
***
„Svjedok Jeremić Vasilije je naveo da je u kavezu u Strolitu boravio oko 24–25 dana, u koje vrijeme bi u 2–3 navrata dolazila ženska osoba. Tu je boravio sa još 4 osobe: Mišanović Jovom, Lukić Jovom, Sinišom iz Koprivne i još jednim momkom. Jedne prilike je ta uniformisana ženska osoba koja je imala tamnoplavu kosu, visine oko 1,70 m, zajedno sa uniformisanim muškarcem, ušla u kavez u kojem je u Strolitu i boravio, potom ga izvela izvan kaveza, te mu se obratila riječima da ne želi prljati ruke, nakon čega ga je udarala nogama obuvenim u vojničke čizme. Udarala ga je posvuda – po bubrezima, kičmi, debelom mesu, jedino ga nije udarala po glavi. Udaranje je trajalo oko 5 minuta. Naveo je da, nakon što je s njim završila, vratili bi ga unutar kaveza a potom izveli drugog zatvorenika čije udaranje bi također trajalo oko 5 minuta. Pojašnjavajući tok događaja po njegovom izvođenju izvan kaveza, svjedok je naveo da je stajao, ali kad ga je navedena osoba udarila dva puta, u predjelu bubrega i kičme, pao je. Pojašnjava da ne zna koje je jačine bio taj udarac, ali da je on svakako te prilike bio nejak, nemoćan, te da je u tim okolnostima i malo dijete moglo da ga udara, odnosno da je bilo dovoljno da ga neko gurne malim prstom, tako da nije ni bila potrebna neka posebna fizička sila da bi pao. Svjedok navodi da je po izlasku iz zatvoreništva saznao da se ta ženska osoba koja ga je tukla zove Nina, te da je on i dobro prošao, obzirom da su mu drugi logoraši govorili da ne prođe lako onaj koga ona udara.“
(iz prvostepene presude Suda BiH u predmetu Albina Terzić, para. 188)
***
