Svedočio je pred Županijskim sudom u Bjelovaru u predmetu „Dobrivoje Pavković”, pre novembra 2007. godine.
Hrvat iz Doljana, pripadnik seoske straže. Tokom avgusta 1991. godine meštani Doljana su organizovali seoske straže te je jedan punk bio u njegovom dvorištu. Dana 1. 9. 1991. godine u ranim jutarnjim časovima započeo je prvo minobacački, a zatim pešadijski napad srpske vojne formacije „TO Pakrac“. Svedok se tada sakrio sa porodicom u podrum porodične kuće. Kuća je ubrzo opkoljena, a njemu i ostalima je naređeno da izađu napolje. Kada je izašao vezali su mu ruke iza leđa, a zatim je morao da legne na zemlju gde su ga tukli. Svedoči da mu je Dobrivoj Pavković pucao iz pištolja u noge, a zatim pucao na njega i druge zarobljene:
„[…] potom su ga podigli i vodili prema “Kopečeku”, […] Putem su ga odvezali, jer je netko rekao da su mu prsti poplavili te se penjao uzbrdo prema “Kopečeku”, gdje su stajali uniformirani pripadnici srpskih paravojnih formacija, odjeveni u uniforme JNA. Jedan od njih se odvojio i krenuo prema njemu, […] Nije ga odmah prepoznao, niti se mogao sjetiti kako se zove, ali se kasnije sjetio da se radi o Dobrivoju Pavkoviću, […] Prošavši pored njega, udario ga je kundakom u leđa, nakon čega su mu se drugi pobunjenici smijali i onda mu je ispalio tri metka pod noge, ali ga ni jedan nije pogodio pa je ponovno repetirao pušku i ispalio mu tri metka u noge od kojih mu je jedan ozlijedio lijevo stopalo. […] Nakon što su ga doveli do kuće Miroslava Polenusa u “Kopečeku”, morao je zvati Ijude da izađu van, jer će ga u protivnom ubiti i kada su svi izašli iz kuće i predali oružje, naredili su im da se skinu do gaća i legnu potrbuške na cestu glavom okrenutom prema dolje. Vezali su ih žicom po dvojicu i tukli kundacima i čizmama po glavi, vrijeđali ih i maltretirali, time da nisu smjeli dizati glave […] Nakon dolaska MUP-ovog oklopnog vozila, koje je pucalo po pobunjenicima, počeli su se povlačiti natrag prema šumi, pucajući pri tome na zarobljenike koji su vezani ležali na cesti, pri čemu su mnoge ranili, a nekoliko ih je poginulo. Tada je i on bio ponovno ranjen, zbog kojih ozljeda se dugo liječio u bjelovarskoj bolnici, a i danas trpi bolove. […]”
Svedok je posle rata nastavio da živi u Doljanima.
