Bosanski Musliman iz Klise. Dana 1. 6. 1992. godine, pripadnici srpske TO su ga razvojili od žena i dece u Bijelom Potoku, ukrcali u kamion i odveli u pravcu Karakaja. Od tada mu se gubi svaki trag. Sa njim su odvedeni i njegov sin Rasim, i unuci Zijad i Sead Delić. Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice na Crnom Vrhu.
Posmrtni ostaci Hasana Delića nisu pronađeni do kraja 2021. godine.
Šeća Delić
Svedočila je u predmetu „Branko Grujić i Branko Popović“ pred Većem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu 12. 10. 2009. godine.
Bosanska Muslimanka iz Klise, domaćica. Nakon što srpske snage nisu ispoštovale dogovor o iseljenju, 1. 6. 1992. godine je odvedena u Bijeli Potok sa ostalim meštanima Klise i okolnih sela.
***
„Kad sam sišla sa svojom djecom, muž mi je sa ocem otišao prije tamo naprijed i nose moja djeca neke kese k sebi da imaju da jedu, odvajao se muški na stranu vojno sposobni, djeca od 15 godina i od ovih do 80, tu sam bila na uviđaju. Ruke u red, ruke u vis.
***
Oni su otale otišli, ja sam još tu bila, plakala, normalno, hodala, kidala zemlju rukama, šta ću, kud ću. Sve su potovarili, ostala sam među poslednjim kamionom da sedim. Kad sam sjela otale plačem, nemam nikoga, vučem svekrvu sa sobom stariju ženu i idemo. Đe idete, ne znam đe idemo, niko nam ne govori ništa. Kad smo stigli na Crnome vrhu išli smo tude, tu su nam stali kamioni, stani kaže đe ćemo, hoćemo li ih u Šekoviće ili ćemo ih pobiti, psuju nam majku, nakotili su se kao bube krompiruše.
***
[…] odveli mi svekra, muža, dva moja sina, mene vratili da crnem sama nazad tu.“
***
Sa ostalim ženama i decom je odvedena do Memića. Sutradan su prebačene u Kalesiju, a odatle na slobodnu teritoriju. U Klisu se vratila 2000. godine i svoju kuću zatekla opljačkanu i spaljenu.
