Izjava data MKTJ 11. 6. 2002. godine.
Bosanska Muslimanka iz sela Sinokos kod Novog Travnika. Kada se udala za Fahriju Hadžibegovića preselila se u Kopčić nedaleko od Bugojna. Sa mužem i dve ćerke Eminom i Lejlom, u maju 1992. godine otišla je u selo Duge gde su imali vikendicu.
Dana 6. 7. 1993. godine pripadnici HVO-a su zatvorili njenog muža u Srednjoškolski centar u Prozoru. Tada se preselila kod svekrvine sestre u Prozor, odakle je 25. 7. 1993. godine proterana sa ćerkama, u selo Podgrađe. Bila je smeštena u kući svekrvine tetke sa još 25 žena i dece. Tokom zatočenja u kući u Podgrađu jedan vojnik HVO ju je seksualno zlostavljao i prisiljavao na felacio:
[…] Ja sam bila u sobi na prvom spratu sa svojom djecom i gluhonijemom šurnjakinjom Bedrijom. […] U prizemlju su bile smještene neudate žene u dobi od 15 do 30 godina. Jedan od vojnika je ušao u našu sobu, a drugi u drugu sobu na istom spratu[…] Kako nije bilo struje i bilo je mračno pokušala sam sakriti Bedriju. Ona je tada imala 30 godina. Pokrila sam je dekama i taj je vojnik srećom nije opazio. Nosio je pušku i nož. U sobi nije bio potpuni mrak, kroz prozor je ulazila mesečina. Vojnik me je pitao kako se zovem. Rekla sam kako se zovem, na što je on pitao „Jesi ti balinka?“ […]Zatim mi je naredio da se svučem. Počela sam plakati, ali je on i dalje čekao. Još uvijek sam bila u sobi sa ostalim ženama. More kćerke su plakale cijelo vrijeme. Ja sam cijelo vreme prema podu pritiskala glavu svoje šurnjakinje koje je pokušala ustati, dok sam je ja pokušala sakriti. Vojnik me je zatim odveo u drugu sobu. Kako je cijelo vreme ponavljao da se svučem, skinula sam donji dio pidžame. Skinuo je sve sa mene od struka nadolje i počeo je skidati odjeću da me siluje. Gurnuo me je na krevet i svukao hlače. Rekao mi je da šutim, ali nisam mogla prestati plakati. Nadam sam se da me neće silovati jer imam dvoje male djece. Legao je pored mene na krevet i prinio penis do mojih usta i tad sam shvatila šta hoće da radim. Plakala sam i vikala da to ne mogu napravili oralno. On je na to rekao: „Balinka, ubiću te“. Starija kćerka, koje je došla za mnom u sobu, sve je to posmatrala i plakala. Rekla sam joj da prestane plakati. Kad je rekao da će me ubiti, vojnik je izvadio veliki nož[…]Krenuo je s njim prema meni, a ja sam ga tada upitala da li barem mogu zagrliti svoje kćerke. Emina je već bila sa mnom, ali sam htjela uzeti i Lejlu koja je bila u sobi iz koje me je odveo. Vratila sam se u tu sobu po Ljelu, koja je tada bila beba. Uzela sam je, izašla iz sobe u hodnik i s obje kćerke u naručju stajala i čekala da me ubije. Ta mi je rekao da se vratim u sobu gdje su bile ostale žene. Sva djeca u sobama su plakala. Rekao mi je da sjednem i da se smirim. Druge žene su bile toliko prestrašene da nisu ni primjetile da sam od struka nadolje gola[…]
Kada su vojnici otišli, pobegla je u obližnju šumu gde se krilo još nekoliko žena, dok je ćerke ostavila sa jedom od starijih zatočenih žena. Dana 21. 8. 1993. godine je sa ćerkama i šurnjakinjom proterana i iz Podgrađa. Vratila se u Dugu, odakle su meštani preko Jablanice deportovani u opštinu Konjic. Odatle je sa decom otišla u Bugojno, krajem septembra 1993. godine.
