Svedočila je u predmetu Brnjić Marijan i drugi pred sudom BiH 28. 10. 2014. godine.
Bosanska Srpkinja iz Novog Grada. Nakon neispoštovanog pregovora o iseljenju srpskog stanovništva iz opštine, sa ostalim ženama je preseljena u privatnu kuću Mile Vladića.
***
„Vera Bijelić je […] opisala kako su u kuću gdje se skrivala došli pripadnici “Vatrenih konja”, jedinice koju su činili većinom stanovnici susjednog sela Posavske Mahale, a od kojih su kako ona, tako i ostale prisutne žene osjećale strah jer su čuli da vrše silovanja žena i djevojaka na tom prostoru. Opisala je kako su u prostoriju ušli vojnici od kojih je jedan nosio kanister sa benzinom (po mirisu shvatila da je riječ o benzinu), i posipao po prostorijama onda je taj isti vojnik uzeo za ruku i izveo na dvorište. Čula je vrisku i plač Suzane Ješić. Kad je izašla odjednom je prepoznala jedan glas i jednu facu. Bio je to Marijan Brnjić.
[…] svjedokinja je navodila činjenice na osnovu kojih Vijeće nije imalo dvojbe da ona poznaje optuženog dugi niz godina, te da je svakodnevno, od svoje sedme godine, idući u školu prolazila pored njegove kuće. […] Kaže da mu je u trenutku kada optuženi prema njoj preduzima zabranjene radnje, dala do znanja da je ona Vera koju on dobro poznaje, sve u nastojanju da ga ubijedi da ne čini što je naumio.
***
[…] Vera Bijelić opisuje kako je Marijan odveo na lokaciju u blizinu njegove kuće i izvršio silovanje upravo onako kako je to opisano u tački 1. izreke osuđujućeg dijela ove presude. Optuženi Brnjić je sa nje strgao odjeću, bacio je na tlo i silovao, te iznoseći detalje, opisala bolove koje je trpila kao dvadestogodišnja djevojka koja do tada nije stupala u seksualne odnose.“
***
Istog dana je sa majkom prijavila zločin lokalnoj policiji.
