Izjava data MKTJ, 10 i 11. 10. 2001. godine
Bosanski Musliman iz Kovačević Polja kod Prozora, sistemski inženjer. Od početka 1992. do oktobra iste godine, i početka sukoba između HVO-a i Armije BiH, bio je u specijalnoj jedinici Vojne policije koja je obezbeđivala komandu HVO-a u Prozoru, a kasnije se pridružio Armiji BiH. Kada je HVO napao Prozor 23.10.1992. godine bio je u Kovačević Polju. Kada su 8. 7. 1993. godine počela hapšenja Muslimana, krio se po obližnjim šumama. Dana 10. 7. 1993. godine se predao jedinici HVO-a „Kindervod“, iz straha zbog pretnji njegovoj porodica. Sa njim se predalo još sedam bosanskih Muslimana. Kamionom je prebačen u Srednju školu u Prozoru. Bio je zatočen sa ocem, braćom i drugim muškim članovima porodice koji su ubrzo premešteni u Dretelj. Tokom zatočenja Srednjoj školi u Prozoru bio je svedok ubistva zatočenika Grcića:
[…] Učionica u kojoj sam bio zatočen bila je pred stepeništa. Vidio sam Grcića kako se uspinje stepenicama i vojnike HVO-a Nikolu Marića zvanog Niđo i Kobru kako mu pucaju u leđa. Marić je stajao na vratima i on ga je isto mogao da vidi u tom trenutku. Grcića su ubili samo zato što je bio Musliman. Ubijen je jednim hicem. Metak mu je prošeo kroz telo i zabio se u dovratak. Kasnije smo pronašli metak kalibra 10 mm. To mi je poznato zato što su pripadnici hrvatske vojne policije imali oružje tog kalibra[…]
[…] Spavali su na golom podu u učionici. Mogli smo koristiti prave WC-e ali se nismo smjeli redovno prati. Svakodnevno smo dobivali hranu, ali s nam tu hranu donosili rođaci jer u školi nije bilo kuhinje. Izvodili su nas na prisilni rad- kopanje rovova na vojnim linijama, sječu drva, nošenje građevinskog materijala, poljoprivredne radove u napuštenim muslimanskim selima, pljačku napuštenih muslimanskih kuća, čišćenje ulica itd.
Dok smo bili zatočeni svakodnevno smo dobivali batine. Batinanje je počinjalo kasno noću i trajalo do jutra. Stražari su dopuštali Hrvatima izvana da ulaze u školu i bez ikakvog razloga biraju nekoga za batinanje[…]
U decembru 1993. godine je prebačen u zatočenički centar „Heliodrom“ odakle je oslobođen 19. 4. 1994. godine. UNCHR je organizovao autobuse kojima je sa ostalim zatočenicima prevezen u Jablanicu.
