Arif Jaganjac
Bosanski Musliman iz Gacka.
Osman Omanović
Bosanski Musliman iz Domanovića.
Uhapšeni su i odvedeni u podrum „Samačkog hotela“ Termoelektrane „Gacko“. U hotelu su obojica ustreljani i ubijeni, Jaganjac otprilike 20.6.1992. godine, a Omanović osam dana kasnije. Njihovi posmrtni ostaci su ekshumirani u Gacku u oktobru 1999. godine. Identifikovani su prepoznavanjem ličnih predmeta. Porodice su ih sahranile.
Lato Halilović
Bosansku Musliman iz Gacka, pripadnik TO. Uhapšen je i odveden u podrum „Samačkog hotela“ Termoelektrane „Gacko“. Otprilike 21.6.1992. godine je prozvan i izveden iz podruma. Pretučen je staklenom flašom, a zatim ustreljan. Njegovi posmrtni ostaci su identifikovani prepoznavanjem ličnih predmeta. Porodica ih je sahranila.
Mirsad Džeko, Edhem Ledo Šahinović i Aziz Zika Fazlagić
Bosanski Muslimani iz Gacka. Šahović i Džeko su bili iz Drugovića, a Fazlagić iz Kule. Uhapšeni su u junu 1992. godine i odvedeni u podrum „Samačkog hotela“ Termoelektrane „Gacko“. Krajem juna su odvedeni iz podruma u nepoznatom pravcu. Ostalim zatočenicima je sutradan rečeno da su pobegli. Njihovi posmrtni ostaci su identifikovani prepoznavanjem ličnih predmeta i predati porodicama.
Osman Musić
Izjava data Tužilaštvu MKTJ 25.2.2008. godine.
Bosanski Musliman iz Gornjih Petrovaca, radnik u Termoelektrani „Gacko“. Svedoči o ubistvu nekoliko muškaraca tokom zatočeništva u podrumu „Samačkog hotela“.
„
***
Vidio sam kako buldožer kopaju rupe kako bi se tamo pokopali ljudi. Kasnije su me ljudi iz tog kraja obavjestili da je buldožer korišten za transport mrtvih ljudi kako bi ih pokopali u području na kojem sam ja, prilikom izbacivanja smeća iz zatvorskog podruma, vidio buldožer koji je iskopao rupu u zemlji.
Jednom prilikom, odvojili su oko 10 ljudi i natjerali ih da stanu ispred nas ostalih i čuvara. Neki čuvari su stajali u blizini sa noževima, mislim da se podrazumijevalo da će im, ako ne masturbiraju, odsjeći penis.
***
Prvi čovjek koji je ubijen u podrumu hotela termoelektrane zvao se Arif Jaganjac. To se dogodilo kada je on navodno odbio sići u podrum. Ubijen je kod vrata na ulasku u logor. Netko ga je pogodio s leđa, ali ne znam tko je to bio. Iako zatočenicima nije bilo dozvoljeno da izlaze van, ja sam bacao smeće kad se to dogodilo tako sam čuo pucanj i vidio ga kako pada.
Druga osoba ubijena u logoru bio je Osman Omanović. Njega je ubio Žuti pogotkom u vrat. Ovo se dogodilo u prisustvu zatvorenika negdje poslije 20. juna 1992. […] Kada je Osman pogođen, Govedarica je rekao: „Što vi Balije hoćete, svoju vlastitu muslimansku državu?“
Suljo Užičanin, Ševko Ćatović, Lato Halilović, Ledo Šahović i ja smo morali čistiti Osmanovu krv.
***
Zatim je Bumbić prozvao Latu Halilovića […] Lato je odveden na stepenice iznad nas. Čuli smo zvuk razbijanja boca o njegovu glavu. On je vikao. Kasnije je Lato donešen na vojnoj deci i ja sam vidio da mu je glava puna slomljenog stakla. Ostavili su ga da leži u podrumu otprilike jedan sat. Nismo mu mogli pomoći. Gledali smo ga, a on je gledao nas. Onda se vratio Bumbić i naredio da iznesemo Latu. Došao je liječnik da ga pregleda. Pet minuta poslije čuli smo tri pucnja u hodniku. Znali smo da su ih ispucali kako bi proslavili njegovu smrt jer smo se već bili navikli na činjenicu da Srbi uvijek pucaju tri puta u znak pobjede za svako ubojstvo.
***
Pet dana nakon događaja sa Latom, Srbi su došli u zatvor i pročitali listu osoba za koje nam je rečeno da su pobjegle. Međutim, mi smo znali da su te osobe ubijene.
***
Zatvorenici su osnovali stražarske smjene da bi mogli jedni druge opomenuti o dolasku stražara u podrumu. Jedno sam veče ja bio na takvoj smjeni i bilo je oko 02:00 sata kad su tri muškarca s maskama na licu došla dolje u podrum i pitali da li sam ja stražar. […] Nakon toga su mi rekli da pozovem Mirsada Džeku, Senada Šahinovića zvanog Ledo i Ziku Fazlagića što sam i uradio. […] Tu trojicu su odveli. Sljedeće jutro njihova imena su bila pročitana s liste osoba koje su pobjegle. To se desilo krajem lipnja, no nisam siguran kojeg dana.
***
“
