Bosanski Musliman iz Teslića, radnik u metalurškoj radnji. Uhapšen je u junu 1992. godine i odveden u SJB, a zatim u Skladište TO. Više puta je tučen, od čega je imao modrice po celom telu. Ubijen je u Skladištu TO otprilike 18.6.1992. godine.
Njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani na lokalitetu Stenjak u julu 2000. godine i identifikovani prepoznavanjem ličnih predmeta.
Ferid Mahalbašić
Izjava data Tužilaštvu MKTJ 12. i 14.7.2000. godine.
Bosanski Musliman iz Teslića, tadašnji potpredsednik Izvršnog vijeća Skupštine opštine Teslić. Uhapšen je 4.6.1992. godine u dvorištu očeve kuće i odveden u SJB Teslić, a četiri dana kasnije u Skladište TO.
„
***
Redovito su me tukli.
***
Pripadnici Crvenih beretki tukli su mene i druge zatvorenike kundacima pušaka, drvenim palicama, čizmama i policijskim palicama. Kad bi oni ušli u sobu, zatvorenici bi se okrenuli prema zidu. Tukli bi sve nas oko 5 do 10 minuta, ovisno o tome koliko vremena im je trebalo da obiđu prostoriju. Tukli bi sve nas nekoliko puta dnevno, svaki dan.
Jednom su, na Bajram 11. juna 1992., čovjek po imenu Crnogorac i još dva oficira u maskirnim uniformama, jednog po jednog, izveli tri čovjeka iz moje prostorije, uključujući i mene. Odveo nas je u jedan dio skladišta i teško nas pretukao. Prije nego što je došao red na mene, vidio sam da neki od ljudi koji se vraćaju s premlaćivanja imaju slomljene ruke, neki su imali otvorene rane, a neki su bili u nesvjesti. Neki od njih bili su toliko teško premlaćeni da su prebačeni u bolnicu u Banjoj Luci.
Prozvali su me i oficiri su me počeli tući. Tukli su me za tu svrhu izrađenim drvenim predmetima. Uglavom su me udarali po leđima, a zato vrijeme sam morao stajati okrenut prema zidu. Dvaputa sam pao, a potom sa morao ponovo ustati. Kad bih ustao, premlaćivanje se nastavljalo dok na kraju nisam izgubio svijest. Kad sam se probudio, bio sam u istoj zatvorskoj prostoriji. Bio sam pun modrica, a na lijevoj nozi sam imao polijev krvi.
Dana 20. juna 1992. godine u našu prostoriju je doveden šesnaestogodišnji Zlatan Đanić. Bio je napola gol i tijelo mu je bilo crno od modrica. Jauka je od bola. Kad je došao u našu prostoriju, bilo je oko 16:00 sati, a u 23:00 sata je umro od ozljeda. Pokrili smo njegovo tijelo dekama i pozvali stražare da ga odnesu, što su oni učinili sljedećg dana u 10:00 ili 11:00 sati.
***
“
Oslobođen je 7.7.1992. godine. Dana 7.9.1992. godine je sa porodicom napustio opštinu uz pomoć MKCK.
