Šaćir Omanović
Bosanski Musliman iz Biljana.
Kalmin Kalić
Bosanski Musliman iz Sanskog Mosta.
Srpske snage su ih uhapsile i zatvorile u OŠ „Slavko Rodić“ u junu 1992. godine, a zatim ih prebacile u logor „Kamenica“.
Fuad i Jasmin Subašić
Bosanski Muslimani iz Biljana. U leto 1992. godine, krenuli su kroz šumu u pravcu Bihaća, kada su ih srpske snage zarobile i odvele u OŠ „Slavko Rodić“, a zatim u „Kamenicu“.
Ovi zatočenici su skoro svakodnevno premlaćivani, a zatim u različitim periodima od avgusta do oktobra izvođeni i pod izgovorom da ih vode u bolnicu ili na razmenu, odvodili na nepoznato mesto gde su ih ubili, a njihova tela bacili u takozvanu „Gigića jamu“ poznatu kao „Golubnjača“. Njihovi posmrtni ostaci su ekshumirani i identifikovani.
Zijad Ramić
Izjava data Tužilaštvu MKTJ 15.4.2000. godine i 17., 18. i 20.7.2000. godine.
Bosanski Musliman iz Bosanskog Petrovca, privatnik i član Izvršnog veća Socijaldemokratske partije (SDP). Tri srpska policajca su ga uhapsila 13.6.1992. godine i odvela u SJB Bosanski Petrovac. Krajem juna prebačen je u logor „Kozila“, a 6.8.1992. godine u „Kamenicu“.
„
***
Mene nisu tukli u Kamenici, ali druge jesu i mnogi se nikad nisu otamo vratili. Sjećam se da je bio premlaćen Rešo Spahić, „Babo“ […] Ljude bi izvodili navečer i odvodili ih iza škole. Iako nikad nisam prisustvovao premlaćivanjima, čuo sam jaukanje. Nekad bi ih izvodili jednog po jednog, a nekada u grupama. […] Po mojoj procjeni ljudi su bili pretučeni 6 do 19 puta prije nego što je Međunarodni odvoj Crvenog križa (ICRC) došao u logor. Nakon posjete ICRC-a, premlaćivanja su postala rjeđa. Viđao sam ljude nakon što bi ih pretukli. Bili su kao ja u Kozili, crni i modri po cijelom tijelu. Stražari su nosili policijske palice, pa kada bi se ljudi vratili u sobu, pričali bi mi kako su ih stražari tukli palicama i pesnicama.
***
Čuo sam od ljudi koji su bili zatočeni sa mnom da su ubijena četiri čovjeka. Ljudi koju su ubijeni su dovedeni iz Sane i zatim preko Bosanske Krupe odvedeni u Kamenicu. Jednog jutra dok sam se prao vidio sam dvojicu ljudi koji su bili potpuno modri od udaraca. Također su imali posjekotine na licima. Vidio sam kako ih stražari odvode. Nisam se usudio da ih previše gledam. Čuo sam da je jedan od tih ljudi bio profesor koji se zvao Šepić, a drugi se zvao Kadić. […] Tog jutra sam vidio te ljude po prvi i posljednji put.
[…] Nakon posjete ICRC-a, uvjeti su se nešto popravili, ali su neke ljude još uvijek odvodili na premlaćivanje.
Upravo pred naše oslobađanje odvedeno je pet ljudi. […] Njihova imena su: Omanović Šaćir iz Biljana, Kalić Kalmin iz Sanskog Mosta, Subašić Jasmin i njegov brat, obojica iz Sanice, i jedan čovjek iz Velagića, čijeg se imena ne sjećam.
***
“
Oslobođen je uz pomoć delegacije MKCK 3.11.1992. godine, nakon čega je odveden u Karlovac, koji je bio pod kontrolom Armije BiH.
