Izjava data Tužilaštvu MKTJ 15.4.2000. godine i 17., 18. i 20.7.2000. godine.
Bosanski Musliman iz Bosanskog Petrovca, privatnik, član Izvršnog veća Socijaldemokratske partije (SDP). Tri srpska policajca su ga uhapsila 13.6.1992. godine i odvela u SJB Bosanski Petrovac. Dana 30.6. prebačen je u logor „Kozila“.
„
***
Prvi put je premlaćen 11. jula 1992. godine.
***
Kasnije te večeri su Družić Midhu, Družić Safeta i mene jednog po jednog odveli u zgradu uprave, zgradu koja je na crtežu najbliža zgradi u kojoj smo bili zatočeni. U zgradi uprave nalazila se glavna prostorija, s vratima koja su vodila u drugu prostoriju lijevo. U prostoriji u koju su me uveli bio je radni sto i dva željezna kreveta. Kada sam ušao, vidio sam Zorića […] „Cigu“, Kneževića […] i Željka. „Cigo“ me je optužio da sam umiješan u zločine protiv srpske djece, kojima sam vadio oči makazama. Onda me Knežević počeo mlatiti palicom po licu, rukama i nogama. „Cigo“ i Željko su me udarali nogama i tukli pesnicama po licu. „Cigo“ me također mlatio po nogama. Psovali su nam balijsku mater, nazivali nas muslimanskim lažovima i govorili da se Muslimani spremaju za borbu. Premlaćivanje je trajalo nekih 40 minuta. Plakao sam i jaukao od bolova. Nastavili su me tući. Nakon premlaćivanja, zatvorili su me u samicu […]
***
Drugo premlaćivanje se dogodilo 14. jula 1992. godine. Oko 2:00 sata ujutru jedan stražar me odveo u zgradu uprave. Kada sam ušao u zgradu vidio sam „Cigu“. Prijetio mi je i rekao da će dovesti moju ženu i djecu iz Rijeke. Kazao je da moram priznati da se Muslimani pripremaju za rat protiv Srba. Rekao mi je da spustim glavu i stavim ruke iza leđa. „Cigo“ me zatim udarao pesnicama i pištoljem po cijelom tijelu. Onda mi je stavio pištolj na sljepoočnicu i pitao me šta želim poručiti djeci. Nisam ništa rekao. Sve je to trajalo dugo vremena, oko jedan sat. „Cigo“ je onda pozvao stražara da me odvede. Nine Puzgaća me izveo vani i rekao „polako majstore“. Puzgaća me poveo niz cestu. Tri stražara su stajala nekih 50-60 metara dalje. […] Lila je kiša. Puzgaća mi je naredio da otpužem do stražara. Kada sam bio na oko 35 metara od njih, stražari su otvorili vatru. Mora da su pucali u zrak pošto me nijedan metak nije pogodio. Puzgaća mi je rekao da se dignem i odveo me do korita s vodom nedaleko od zgrade uprave. Naredio mi je da operem noge u koritu.
***
Treće premlaćivanje se dogodilo 29. jula 1992. godine. Stražar je došao u prostoriju broj 1 i prozvao Družić Midhu i mene, pa nas odveo u zgradu uprave. Kad smo ušli u prostoriju, vidio sam da je tu Safet Družić […] Stražari su me udarali policijskim palicama, pesnicama i nogama. […] Onda je „Cigo“ naredio Midhi da me izmlati. Midho je rekao da to ne može uraditi jer sam mu rođak. Zatim je „Cigo“ naredio meni da isprebijam Midhu. Odbio sam.
***
Mene su stražari i „Cigo“ ponovo počeli tući. […] Naredio mi je da mu priđem i sagnem se tako da me može udariti po glavi. Više puta me je udario šakama. „Cigo“ je onda izvukao nož i uperio mi oštricu u lice, a zatim me drškom noža udario u čelo. […]
***
I danas imam tragove na leđima, a bubrezi su mi oštećeni.
***
“
Dana 6.8.1992. godine je prebačen u „Kamenicu“ u opštini Drvar. Uz pomoć delegacije MKCK je oslobođen 3.11.1992. godine, nakon čega je odveden u Karlovac, koji je bio pod kontrolom Armije BiH.
