Bosanski Musliman iz Sapne. Pripadnici srpskih snaga su ga u maju 1992. godine uhapsili i odveli u Sud za prekršaje. Sreten Lazarević, zamenik upravnika zatvora, odveo ga je „na ispitivanje“ neutvrđenog datuma tokom leta 1992. godine. Gazibegović se nije vratio u zatvor. Njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani i identifikovani DNK analizom.
Ramiz Smajilović
Izjava data Tužilaštvu MKTJ 15.4.2004. godine.
Bosanski Musliman iz Donje Glumine, odbornik SDA u opštini Zvornik. Pripadnici srpskih snaga su ga 15.5.1992. godine, dok je bio kod svoje kuće, uhapsili i odveli u Orahovac, a zatim u Zvornik.
„
[…]
Zlostavljanje je počelo od samoga momenta kad sam doveden u tu sobu i trajalo je četiri mjeseca. Oko sat vremena nakon mog dolaska u tu sobu, stigao je Sreten Lazarević koji je bio zamjenik zapovjednika logora. Prije rata sam radio zajedno s njim deset godina. Odveo me je u jednu manju sobu u kojoj su se već nalazila dva čovjeka. Jedan od njih bio je bivši konobar po nadimku Mile čije ime i prezime ne znam. Drugi je bio jedan rezervni policajac iz malog Zvornika u Srbiji. Taj čovjek iz malog Zvornika mi je rekao da se okrenem licem prema zidu i potom me počeo udarati. Stavio sam ruke na zid, a on me je udarao po glavi, ramenima i rukama sve dok nisam pao dolje. Nakon toga su me odveli u sobu u kojoj sam bio zatvoren. Sljedeća tri dana bio sam tako nateknut da nisam mogao odvojiti bradu od prsa.
[…]
Drugi ljudi su dolazili u prostorije gdje smo bili zatvoreni samo da nas tuku. Oni su dolazili izvana, i po mom mišljenju to su bili ljudi Marka Pavlovića. To mislim zbog toga jer je on uvijek dolazio u logor neposredno prije ili nakon dolaska tih ljudi.
[…]
Sjećam se nekih ljudi koji su došli u logor da nas tuku. Svi su govorili srpskim naglaskom i koristili su nadimke dok su razgovarali jedan s drugim.
[…]
Te su osobe dolazile u logor svaki put kada su Srbi trpjeli gubitke, bez obzira gdje se to desilo. To se moglo desiti u Sarajevu ili u Bihaći, no oni bi došli u logor da nas tuku.
[…]
Jednog dana je Lazarević izveo jednog čovjeka iz Sapne koji se prezivao Gazibegović, a ime mu ne znam. Rekao mi je da će ići na ispitivanje. Nakon dva ili tri sata pitao sam Lazarevića šta se desilo s Gazibegovićem pošto se još nije vratio. Lazarević je odgovorio da je pokušao pobjeći i da su ga ubili. To mi je kasnije bilo potvrđeno kad sam vidio da mu je ime bilo precrtano u dnevnom upisniku koji su oni vodili na recepciji i u kojem su vodili registraciju svih ljudi koje su uhapsili.
Drugi incident koji bi htio spomenuti se desio popodne. Saša je došao zajedno s nekim dosta mladim muškarcem i jednom djevojkom. Saša je imao M48, a djevojka automatsku pušku. Saša je mladom muškarcu naredio da ureže križ na čelo petorice muškaraca koje je pokazao i taj muškarac je to uradio s oštrim nožem. Način na koji je to uradio ukazivao na to da je u tome već imao iskustva.
[…]
“
Razmenjen je 9.9.1992. godine kod hotela „Bristol” u Lukavici, nakon 117 dana zatočeništva. Otišao je u Sarajevo, a zatim u Tuzlu.
