Muradif Čelik
Izjave date Tužilaštvu MKTJ 1.9.2000. i 7.1.2002. godine.
Bosanski Musliman iz Sarajeva, penzioner. Sa suprugom i dve kćerke živeo je u centru Sarajeva. Svedoči o čestim granatiranjem i snajperskim napadima.
„
***
Granatirali su gotovo svaki dan. Godine 1995. granata je pogodila peti sprat moje zgrade. Bila je teška oko 40 kilograma. Došla je iz pravca ili Hreše ili Poljina. U dijelu grada gdje sam stanovao nije bilo nikakvih vojnih objekata. To je bio stambeni dio sa mnogo stanova. Tokom rata, moja zgrada bila je pogođena nekoliko puta sa svih strana. Kada su granatirali, Srbi su ciljani na sve što se miče,. Uključujući žene idjecu svih dobi. Nastojali su uništiti stanovništvo. Stavljali smo zavjese i kante za smeće ispred zgrade kako nas Srbi ne bi vidjeli.
***
Srbi su imali i snajpere kojima su sa svojih položaja pucali po civilima.[…] Znam mnoge ljude koji su poginuli. Ponekad, kada smo zajedno čekali u redu za humanitarnu pomoć, snajperisti bi počeli pucati i ubijati ljude. Svi smo znali koje su tačke u gradu opasne zbog snajperske vatre. Sačekali bismo da se vatra smiri, a onda bismo pretrčavali.
***
“
„
***
Na dan eksplozije išao sam na tržnicu, jer sam obično onako prilično često išao, budući da sam stanovao u blizini. Ponekad sam pomagao vlasnicima štandova da postave štandove, a oni bi ponekad za to nešto platili. Penzioner sam i ne radim, pa mi je dobro došlo sve što bi mi platili.
***
Toga dana, kada je na Markalama došlo do eksplozije, jedan čovjek koji je ondje imao štand morao je otići i, dok ga nije bilo, ja sam pazio na njegov štand.
Kada sam ranjen, odvezen sam u bolnicu Koševo, gdje sam ostao 24 sata.
***
“
Prebačen je u Vojnu polnicu gde je imao plastičnu operaciju noge. Nisu uspeli da mu izvade gelere iz ramena. U bolnici je ostao dva meseca.