Srbin iz zaseoka Vujnovići sela Divoselo, poljoprivrednik.
Tokom napada HV-a na Divoselo 9.9.1993. godine bio je u svojoj porodičnoj kući. Ubijen je u periodu od 9. do 17.9.1993. godine, a njegovi posmrtni ostaci su pronađeni u septičkoj jami u Obradović varoši u Gospiću sa posmrtnim ostacima još nekoliko osoba.
Zaštićene svedokinje 24 i 35
Svedočile su pred Županijskim sudom u Zagrebu u predmetu „Ademi i Norac“ 13.11.2007. godine.
Srpkinje iz sela Vujnovići kod Divosela. Tokom napada HV-a na Divoselo, Svedokinja 24 je bila van sela, dok je njena majka, Svedokinja 35, bila u Medaku. U porodičnoj kući je ostao samo otac Svedokinje 24, a muž Svedokinje 35, Stevan Vujnović.
„[…] Znam da su mi haški istražitelji ispričali da je on nađen u septičkoj jami u Gospiću, a da je utvrđeno da je poginuo 09.09.1993. godine, a kad je i bio napad, a rečeno mi je da je ubijen sa tupim predmetima. […] u vrijeme pogibje moj otac je imao 71 godinu. On je bio civil i obrađivao je zemlju, bavio se poljoprivredom zajedno sa mojom mamom. […]”
(iz transkipta svedočenja Svedokinje 24)
„[…] mi smo živjeli zajedno i bavili se poljoprivredom. Ja poslije napda više ga nisam vidjela, znam samo da su ga kasnije pronašli mrtvog u septičkoj jami u Gospiću. […] Znam kasnije dda je njegovo tijelo u Zagrebu u Zavod za sudski mediciu isporućeno i mi smo ga onda sahranili. […]”
(iz transkipta svedočenja Svedokinje 35)
Posle rata, Svedokinja 35 je obolela od dijabetesa i angine pektoris. Živi sa ćerkama.