Izvor: aa.com.tr

U organizaciji Centra za istraživanje moderne i savremene historije Tuzla i Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu u Memorijalnom centru Kapija u Tuzli održava se okrugli stol o temi “Tuzlanska Kapija – ubijanje mladosti 1995. godine – nekažnjeni zločin”, javlja Anadolu Agency (AA).

Uoči 27. godišnjice stravičnog masakra koji je 25. maja 1995. godine počinjen na Kapiji i u kojem je ubijena 71 mlada osoba, a oko 140 teže i lakše ranjeno, s naučnog aspekta govorilo se o neprocesuiranju odgovornih osoba za zločin i njegovom negiranju.

Profesor Izet Šabotić s Univerziteta u Tuzli smatra kako stradanje tuzlanske mladosti zaslužuje daleko veću naučnu pažnju koja je do sada izostala. Šabotić ističe kako svjedočimo negiranju zločina na Kapiji, ali i neprocesuiranju odgovornih.

“Negiranja dolaze od izvršioca, planera, od onih koji su kumovali tom događaju i koji čine sve da ga izbrišu iz našeg pamćenja, Rezultat toga su ne samo medijski istupi koji bole, nego i članci, pa i knjige koje su namjenski i sistemski rađene, a podržane su od najviših institucija u Srbiji. Neprocesuiranje odgovornih za zločin vodi nezadovoljenju pravde, a negiranje je ponovno diranje u rane stradalih. To je sastavni dio sistematskog rada određenih službi, nažalost i nekih naučnih institucija koje na sve moguće načine žele preinačiti prošlost, a mi se moramo boriti protiv laži i neistine. Ako napravimo kraću analizu svega što se radi, ako pogledamo knjige, istupe, vidjet ćemo da je to jedan sistem, da iza toga stoje institucije jedne države. Ministarstvo odbrane je izdavač knjiga koje negiraju zločin na Kapiji. Riječ je o kontinuitetu realizacije određenih programskih sadržaju, a u tom kontinuitetu je i to da je laž bitno sredstvo kojim se služe”, kazao je Šabotić, koji je najavio da će se izdati Zbornik radova sa današnjeg okruglog stola.

Profesor Rasim Muratović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, ističe da trenutno živimo u takozvanom memorandumskom vremenu.

“Riječ je o Memorandumu 2, koji u devet tačaka govori, između ostalog, o sljedećem: negirat ćemo sve što smo učinili, a eklatantan primjer za to je Kapija, dakle negiranje svega što je učinjeno, naše ratne zločince ćemo štititi, a branioce Bosne i Hercegovine ćemo hapsiti na granici i suditi pred našim sudovima te učinit ćemo sve da ostvarimo ono što smo izgubili, a u to vrijeme destabilizirat ćemo političko i državno rukovodstvo BiH te ćemo podržavati secesiju bh.entiteta Republika Srpska. Dakle, to je jedno memorandumsko vrijeme, jedno vrijeme negiranja onog što je učinjeno i najava novih ratova. Oni ne moraju biti oružani, kako je to još 1989. godine Slobodan Milošević najavio na Gazimestanu, ali mogu biti ovakvi kako sam rekao”, kaže Muratović.

Razmjera zločina na Kapiji govori da je riječ o jednom od najmorbidnijih u periodu velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.

“U našoj praksi, a bavimo se 30 godina izučavanju zločina, čovjek s pravom postavlja sebi pitanje kakvi su to ljudi morali biti da ubiju 71 dijete, da rane 140 djece. Prije nego što su obukli uniforme, oni su bili uzorne komšije, korektne kolege s posla, ali ideološki zlo se tumači kao dobro. Dakle, radilo se o ostvarenju projekta velike Srbije, o ostvarenju velikodržavnih projekata, i onda se za takve stvari uopšte ne pitaju i oni misle, na žalost, da su učinili dobro djelo”, ističe Muratović.

Dino Kalesić je ranjen na Kapiji, ali je izgubio trogodišnjeg sina Sandra, koji je najmlađa žrtva granate koja je ispaljena sa položaja Vojske RS na Ozrenu.

“Moram priznati da sam umoran, ali s druge strane imam i jedna velika obavezu i želju da se Kapija drži u fokusu. Put do istine, do pomirenja, do boljih odnosa na ovim prostorima su udžbenici. Kapija i druge bosanskohercegovačke kapije moraju ući u udžbenike, ali struka mora odraditi posao bez emocija, bez pristrasnosti, bez tendencija i da se generacijama koje dolaze ostavi sve to u pisanoj formi. Ne smijem reći da sam ostao bez nade da će krivci biti procesuirani, ali bih postavio jedno drugo pitanje: ‘Da li država želi doći do istine na sistemski način?'”, zaključio je Dino Kalesić.

Na okruglom stolu govorili su: dr. Muamer Džananović, dr. Merisa Karović – Babić, mr. Mehmed Žilić, Dino Kalesić, dr. Sabina Subašić – Galijatović, prof. dr. Izet Šabotić, prof. dr. Sead Selimović, mr. Omer Zulić i mr. Jasmin Jajčević.

 

V.Bošnjak

23 Maj
10:25

Tuzla