Bivšu kasarnu JNA u Travniku 17. brigada Armije BiH koristila je za zatočenje bosanskih Hrvata i Srba od maja do 31.10.1993. godine.

Nalazila se u neposrednoj blizini Vojnog suda i bolnice. U kasarni je po njenom osnivanju bila smeštena komanda 17. brigade Armije BiH, kao i sedišta komande Operativne grupe „Bosanska krajina“ i čete vojne policije u sastavu ove operativne grupe.

U podrumu kasarne nalazio se Okružni vojni zatvor koji je bio u nadležnosti Vojnog suda. U podrumu su, u odvojenoj prostoriji, zatvarani civili i ratni zatočenici. Nadležnost nad ovom pritvorskom jedinicom je do juna 1993. godine imala vojna policija 17. brigade ABiH, a zatim četa vojne policije OG „Bosanska krajina“.

Po samom dovođenju zatočenici su ispitivani. Raspoređeni su u ćelije koje su bila pet ili šest metara dugačke i oko četiri metra široke. U svakoj ćeliji bilo je zatočeno između pet i deset zatočenika. Spavali su na vojničkim krevetima i svaki zatočenik je dobio po jedan dušek i ćebe. Dobijali su tri obroka dnevno i imali su mogućnost da šetaju u delu kasarne predviđenom za to. Zatočenicima je bilo dozvoljeno da prisustvuju misi i da slave verske praznike. U sklopu zatočeničkog centra se nalazila i ambulanta u kojoj im je ukazivana medicinska pomoć.

Stražari su zatočenike premlaćivali različitim predmetima pa je tako Svedok XE pretučen drškom sekire i udaran mokrim peškirom po leđima, dok su Ivana Josipovića tukli lancem i metalnom šipkom. Zatočenike su premlaćivali i pripadnici krajiške jedinice „Crni kojoti“, koja je bila pod komandom Mehmeda Alagića. Svedoka XD i ostale zatočenike su tukli kada bi odlazili na sprat zgrade, gde su održavali higijenu.

Zatočenički centar u Kasarni bivše JNA rasformiran je 31.10.1993. godine.