Antun Blažević

Barbara Blinje, Nikola Likić i Juraj Petrović

Hrvati iz Cerovljana. Ubijeni su tokom napada na selo 24.9.1991. godine, ispred svojih porodičnih kuća. Telo ubijenog Đure Petrovića je izgorelo kada mu je zapaljena kuća. Posmrtne ostatke Barbare Blinje je iz dvorišta njene kuće uklonio i pokopao Antun Blažević, kada se vratio u selo posle operacije „Oluja“. Posmrtni ostaci ove tri žrtve su ekshumirani 1996. godine.

Antun Lončar, Kata Lončar, Ana Lončar, Andrija Likić, Kata Blinja, Nikola Blinja, Ana Blinja, Marija Antolović, Josip Blinja, Nikola Zaočević

Hrvati iz Cerovljana. U oktobru 1991. godine, odvedeni su u zgradu Mesne zajednice na sastanak, umesto koga su tu ostali zatočeni sve do sutra ujutru, kada su odvedeni na nepoznatu lokaciju i ubijeni. Posmrtni ostaci Ane i Kate Lončar, Andrije Likića, Kate, Ane i Josipa Blinje i Marije Antolović ekshumirani su 3.4.1997. godine iz masovne grobnice „Skela“ kod Baćina. Nikola Zaočević, Antun Lončar i Nikola Blinja se i dalje vode kao nestali i njihovi posmrztni ostaci nisu pronađeni do kraja 2020. godine

Antun Blažević

Hrvat iz Cerovljana, kovač. Nakon što su srpske snage zauzele Hrvatsku Dubicu 13.8.1991. godine, ostao je u selu sa starijim meštanima. U dva navrata su u selo dolazili srpski vojnici i palili su kuće. Kada su drugi put došli, 21.9.1991. godine, naredili su Blaževiću da krene sa njima:
[…] ponovo su došli, okružili su selo i spalili još tri kuće. Oko dva sata poslijepodne, došli su u moj dio sela i odveli me s njima. Rekli su mi da gledam pravo preda se i da samo idem pravo. […]Naoružani Srbi naredili su mi da idem sa njima i rečeno mi je da kažem drugim Hrvatima da ne pucaju na njih, jer će ih uprotivnom poubijati. Kada smo došli u dio sela koji dijeli hrvatske kuće od srpskih, rekao sam Begoviću da mislim da mu više nisam potreban, i zamolio sam ga da me pusti. On je kazao da se želi sastati sa svim Hrvatima u selu i da ih ja trebam skupiti. Okupio sam sve Hrvate i doveo ih ispred kuće Nikole Blinje.[…]Rekao sam Begoviću da su svi Hrvati koji su odlučili da ostanu u selu bili stariji ljudi koji im neće ni na koji način nauditi. Zamolio sam ga da nam da garancije da nam neće nanijeti nikakvo zlo. […] Dana 24.rujna, naoružani Srbi su se ponovo vratili. Došli su između 14:00 i 15:00 sati. […]Čuo sam pucnjeve iz streljačkog oružja i ispaljivanje raketnih bacača, i vidio sam da je oštećen zvonik katoličke crkve. Navečer kad sam se vratio u selo, vidio sam mrtvo tijelo moje svekrve Barbare Blinje. Ubijena je u dvorištu njene kuće. Ležala je potrbuške, a na nogama i na leđima vidjele su joj se rupe od metaka. […]Još dve osobe ubijene su tog istog dana, Nikola Likić, Đuro Petrović. Nikola Likić ubijen je ispred svoje kuće. Đuro Petrović je ubijen u svojoj kući i tijelo mu je, kao uostalom i kuća, spaljeno. Istog dana Srbi su spalili i kuće Nikola Dragočajca, Anke Barišić i Željka Blinje. […] Kasnije sam saznao da su jednog dana u listopadu 1991. Srbi okupili sve preostale civile u mjesnom Domu kulture u selu, pod izlikom da će održati sastanak. Držali su i tamo u Domu kulture tu noć i sutradan ujutru su svi skupa odvedeni na neku nepoznatu lokaciju. […]

Dana 25.9.1991. godine napustio je selo i uputio se ka Zagrebu, gde se pridružio svojoj porodici. U Cerovljane se vratio nakon Operacije Oluja.

Zatvori